S reputacijom čovjeka koji voli rješavati ( Nekoliko puta s Miloševićem!!!) etničke varijable i jednadžbe, s pomoćnikom Šuškom kojem je bolesni cilj bio da svoje rodno selo pripoji matici zemlji i o čijem liku i djelu nije potrebno posebno debatirati, s toliko nacionalističke bahatosti u svakom nastupu, Tuđman nikako nije trebao biti pravac obrane generala na sudu. A čini mi se da je bio.I zato je rezultat takav kakav je. Možda se i varam, ali mi se čini da je odvjetničkim timovima sugerirana ili oštro sugerirana strategija obrane u kojoj ni pod koju cijenu krivnju ne smiju usmjeravati na Tuđmana, Šuška i ostale mirotvorce iz vesela društva.
Jer bi se tada, logičnim putem, krivnja dokotrljala i do HDZ-a, morali bi se razotkriti i mnogi drugi slučajevi kriminala. Što težeg, što lakšeg, što privrednog. A to je moglo biti vrlo nezgodno za stoku krupnog zuba, za ratne profitere koji se još uvijek igraju poduzetnika, poneki okićeni i generalskim činovima, tako dobrostivo podijeljenim iz Tuđmanovih i Šuškovih ruku.
Generali su, čini se, to prihvatili i grdno pogriješili. Za drugostupanjsku presudu će valjda bolje razmisliti kako će, mislim da bi još više trebali – s kim će, jer je ovaj odvjetnički tim toliko loše obavio posao da su dobili maksimalne kazne.

Iako mislim da Gotovina i Markač zaslužuju oslobađajuće presude jer praktički za ništa nisu krivi, isto tako mislim da se nije sudilo ni Hrvatskoj, ni meni, ni Oluji, ni HV-u. I mislim da ovom presudom nije napadnut dignitet i dostojanstvo Domovinskog rata. Dignitet, dostojanstvo i značaj Domovinskog rata oskrnavljen je i uprljan zločinima bez kazne, ratnim profiterstvom, pljačkom poduzeća onih koji su za to vrijeme krvarili, perverznim bogaćenjem nekih iz zapovjednih struktura HV-a, trgovanjem lažnim braniteljima i invalidnošću i ostalim svinjarijama iz opusa HDZ-a na čelu s Tuđmanom.

U svakom zlu nešto dobro. Mudra je to poslovica. Tako i u ovom zlu možemo gledati onu dobru stranu; sa već prilično ogoljene HDZ-ove maske skida se polako i onaj zadnji sloj. A to je mit o Tuđmanu, državotvorcu i rodoljubu. Loša strana, pak, ovog zla je otvaranje prostora za Kerumove performanse, za raznorazne Sačiće i pijane Aliće. Ali to je već dio našeg folklora. I doktorove ostavštine. „I poslije Cezara – Cezar!“- rekao je Oktavijan Lepidu.
Nama još uvijek poslije Tuđmana ostaje – Tuđman!