(3 glasova, prosjek: 4.33 od 5)

 Loading ...

Slatko li je kakiti u luksuzu…

Prije nekoliko godina, dubrovačka gradonačelnica dala je izgraditi luksuzni WC za koji je potrošila ‘sitnih’ 500 000 kuna ili oko 4 000 eura po kvadratu. Digla se velika bura oko njenog poteza koja je relativno brzo zaboravljena jer kako je i sama gradonačelnica Šuica tada rekla, ‘ samo primitivci mogu podcjenjivati luksuzni prostor ‘. I tako od tada građani grada Dubrovnika obavljaju nuždu u ekskluznivnom prostoru gdje bi čovjek vrlo vjerojatno najradije proveo čitav dan.

Par godina poslije eto i sveprisutnog zagrebačkog šerifa Milana Bandića koji se odlučio na gradnju još luksuznijih i još skupljih WC –a. Naime, njegova dva javna WC –a, prema napisima Jutarnjeg lista, koštaju oko 1,5 milijuna kuna ili čak oko 11 000 eura po kvadratu.

Ne znam točno koliko je dug grada Zagreba u ovom trenutku, ali zasigurno nije malen, a pogotovo uzme li se u obzir trenutna situacija u čitavoj zemlji sasvim logično se nameće pitanje – Kome još treba luksuzno sranje?

Ja tebi, ti meni i svi sretni…

Da priča bude zanimljivija i bolja sasvim je normalno da u zaplet moramo ubaciti neke rodbinsko – imovinske veze kojima jedni pomažu drugima, da bi na kraju svi od tog pomaganja imali koristi. Naime, tvrtka Tigra koja je podizvođač radova je u rukama Milana Penave, supruga krsne kume Bandićeve kćeri. Ima li ta činjenica ikakve veze i ima li Milan Bandić ikakve koristi ( prvenstveno imovinske ) od izgradnje tih WC – a u konačnici nije niti bitno jer se vrlo vjerojatno neće nikada niti saznati, jer kao što je istraga koja je prošle godine pokrenuta zbog sumnjivih poslova Bandića i Penave još u tijeku i do tko zna kada će ostati samo u tijeku, tako će vjerojatno biti i sa ovom pričom, ovom aferom.

Ne želim ulaziti u to tko ima ili nema koristi i je li taj WC bio potreban ili ne, ali svatko normalan zapitati će se kakav to WC može koštati 11 000 eura po kvadratu ? Kada se digla afera oko dubrovačkih WC – a, Dubravka Šuica je visoku cijenu opravdavala time što su WC – i mali. Prema toj logici da su gradili WC – e od 11 000 kvadrata možda bi svaki kvadrat koštao 1 euro ili bi možda WC od 5 kvadrata koštao 20 000 eura po kvadratu? Kakve su to gluposti?

Ionako ništa ne valja…

Ako pogledamo stanje u državi čitava situacija nije niti čudna. Svatko radi što hoće dok mu prolazi. Mnogi će se složiti da uistinu ionako ništa ne valja.

Ali možda se, konkretno iz priče o WC – ima, može izvući nešto korisno. Ako nam gradnja (navodno) superluksuznih WC – a ide od ruke i ako stvarno imamo novaca i mogućnosti da ih počnemo sustavno graditi mogli bi pokrenuti pravi biznis.

Brinemo se hoćemo li dobiti dovoljno novaca od turizma. Pa čemu brige? Hrvatska je na takvom položaju da mnogi Europljani da bi došli do željenih turističkih destinacija moraju ili mogu proći kroz nju. Kako to iskoristiti? Bilo bi solidno da uz autoceste gradimo veliki broj luksuznih WC –a u koje će ljudi kada jednom uđu željeti ponovno i ponovno dolaziti. E, ali caka je u tome da taj užitak masno naplaćujemo. Recimo – mala nužda 100 kuna plus kratka masaža za vrijeme obavljanja iste, a velika nužda uz veliki izbor novina i TV kanala kao i live koncerti svakog petka u WC – u neka košta 300 kuna. I sav novac nek se slijeva u državni proračun.

Postanimo ustinu, kako je Željko Pervan često znao reći; Mala zemlja za veliko sranje!

pollitika.com/blog/crazy-alen