(3 glasova, prosjek: 4.67 od 5)

 Loading ...

Sve žive medije su ovih dana preplavile gomile informacija koje govore o svjetskoj krizi gigantskih razmjera. Kada sam počeo voditi ovaj blog, početkom godine, kriza u Hrvatskoj je već odavno bila počela, ali vlast nije priznavala njezino postojanje. Još su nas u studenome 2007. godine uvjeravali da u Hrvatskoj nema nikakve krize, da će inflacija biti normalna, da će BDP rasti do 7 posto i da se stvari odvijaju sasvim dobro.
Upravo je to i bio razlog za početak mog pisanja. Upoznavanje javnosti s istinom i raskrinkavanje neodgovornih i nesposobnih lažljivaca koji su u stanju muljati i lagati bez prestanka, samo da sačuvaju svoju poziciju.

Kako je godina odmicala, stvari se više nisu mogle skrivati. Ljudi su počeli na svojoj koži osjećati posljedice stanja njihovog upravljanja državom. Inflacija je nabujala, plaće su se smanjivale, industrija je propadala sve brže i brže, dug je nezaustavljivo rastao, i tako dalje.

Došlo je vrijeme za novu PR strategiju. Uvjeravanje da je kriza posljedica krize u svijetu. Na isti način na koji je kod nas uljepšavana medijska slika o stanju gospodarstva, ista se počela planski poružnjivati u slučaju svjetskog gospodarstva.

Naša kriza je uspoređivana s onom islandskom i američkom, mada s istima nemamo baš nikakvih dodirnih točaka što se tiče fizionomije samog gospodarstva. A uvijek, ali baš uvijek se propuštalo Hrvatsku uspoređivati za zemljama s kojima se Hrvatska i treba uspoređivati, a to su tranzicijske zemlje: istočnoeuropske i balkanske zemlje, s kojima Hrvatska dijeli gotovo identičnu političku i gospodarsku sudbinu.

kao što je poznato, gospodarski i industrijski rast je, od svih zemalja na svijetu, najizraženiji upravo u tranzicijskim zemljama, u kojima dolazi do nagle promjene same strukture gospodarstva i vrlo brzog pomaka na bolje. Po brzini gospodarskog rasta tranzicijske zemlje mogu se uspoređivati jedino za zemljama u kojima je visoka stopa rasta BDP zbog toga što je upravo završio građanski rat u kojem je gospodarski rast pao na nulu, poput Afganistana ili sa zemljama u kojoj cjelokupno gospodarstvo ovisi o tome je li palo dovoljno kiše, poput Ekvatorijalne Gvineje. Zato nije neobično što su se među 10 zemalja koje su u 2007. godini najbrže napredovale našle čak 4 tranzicijske države, a među 50 vodećih zemalja od ukupno 180 čak 14, odnosno većina, je onih tranzicijskih. Istovremeno, zapadnoeuropska zemlja koja je imala najveći gospodarski rast u 2007. godini bila je Irska, i bila je tek na 81 mjestu.

Iz nekog razloga takve stvari nam uvijek zaborave napomenuti.

Pa ipak, Hrvatska doživljava krizu goru od one u zapadnim zemljama, iako ima tranzicijsko, dapače balkansko gospodarstvo, i siromašnija je od velike većine istočnoeuropskih zemalja.

Primjerice, naša stopa rasta BDP kontinuirano pada od prvog tromjesečja 2007. godine, pa je tako sa 7 posto u I tromjesečju 2007. pala na 3,4 posto u II tromjesečju 2008. godine, a tek će (i to sasvim sigurno) potonuti u III i IV tromjesečju ove godine na ispod 3 posto.

Istovremeno, stopa rasta BDP u većini istočnoeuropskih zemalja (osim baltičkih) i balkanskih zemalja se održava na stabilnoj razini, ili se neznatno smanjuje.

Tako posljednji objavljeni podaci o stopi rasta u III tromjesečju ove godine za zemlje istočne Europe na godišnjoj razini govore slijedeće:

- Poljska 5,6 posto
- Slovačka 7,1 posto
- Češka 4,7 posto
- Rumunjska 9,1 posto
- Slovenija 3,8 posto
- Mađarska 1 posto…ah, taj lažljivi i nesposobni premijer

U nekim zemljama je rast čak i brži nego što je to bio početkom godine.

Iz nekog razloga takve stvari nam nikad neće napomenuti. Osim ako i njima ne krene loše kao nama, no tko će od nas uspjeti preživjeti kako bi to uočio? Vjerojatno samo oni koji takve podatke uporno skrivaju.

hdz-ekonomija.bloger.hr