Idemo dalje?
Dodao admin - Thursday, 20 November 2008bez komentara
Apsolutna panika me hvata od bezidejnosti ove vlasti kako se nositi s krizom. Umjesto da iziđu s nekim kvalitetnim planovima ili strategijom, mi slušamo iste stvari koje slušamo već godinama, koje ocrtavaju nesposobnost i nekompetetnost nošenja sa situacijom. Najgora je stvar što je već i žitelj Donjeg Središta Ničega prepoznao da su riječi uvijek iste. Kada su stvari same od sebe išle dobro, vlada je drukala da su stvari još bolje nego što jesu. Sada kada je situacija loša, oni svojim ponašanjem izgledaju kao gomila izgubljene ekipe koja vrti isti CD, što naravno potiče paniku…Obzirom da pratim malo statistiku maloprodaje, možda je interesantno za znati da se pad potrošnje penje i do 25% – ovo je za brendirane proizvode, private label tu nije toliko zahvaćen. Sada si zamislite što to znači za hrvatske proizvođače koji pokušavaju poslovati, a jednostavno nema prodaje. S druge strane obzirom da se zalihe na skladištima povećavaju, to naravno siše likvidnost, a istovremeno povećava cijenu kapitala jer je gotovina opet u modi. I tako polako kreće spirala zamrzavanja ekonomije. Sa hrvatske burze je nestalo u zadnjih 12 mjeseci oko 150 milijardi kuna tržišne kapitalizacije. Možda je netko mislio da je to fiktivna vrijednost – pa pitajte male dioničare HT-a koliko je to fiktivno. Hrvatska nije ulagala u jačanje vlastitih sposobnosti, znanja i kompetencija, i sada nam se to vraća direktno u glavu. Ako pogledate sadašnju situaciju u svjetskom gospodarstvu, pogotovo automobilski sektor koji je benchmark cijele ekonomije, iako su svi u krizi, nabrojite jednu azijsku automobilsku tvrtku koja pruža ruku prema van i kuka. I ako prežive ovu krizu (jer ipak su svi zahvaćeni), otvoriti će im se prostor za organski rast (jer će neki drugi igrači nestati). Koja je fundamentalna razlika između tih kompanija? Razlika je u sustavu korporativnih vrijednosti i u tome što su te firme kontinuirano desetljećima jačale vlastite kompetencije, znanja i resurse. A upravo je to je ono što smo mi godinama uništavali, i sada plaćamo ceh. I kada Mesić kaže da nije vrijeme za čovjeka promjena, to onda pokazuje koliko je naša politička vrhuška se odvojila od vlastitog naroda, jer u ovom trenutku jedino i nužno što nam treba je čovjek promjena koji može potaknuti nadu da se nešto može promijeniti. Nadam se da će se takav uskoro pojaviti, jer, bez obzira na sve, ovom narodu je potrebna nada da se ipak nešto može promijeniti. Da je Milanović bio pametniji, mogao je biti odabrani, ali on je ipak otišao s Darth Vaderom. Nemam običaj da pišem na blogovima, ali hipotetičko pitanje za sve – da li postoji čovjek u Hrvatskoj, koji bi na mjestu Luke Skywalkera – kada mu se nudi da postane član Uprave Svemira (što nije tako loša funkcija), ipak odabire dobru stranu? Ja živim u idealima da će se ipak možda takav pojaviti, jer ipak nada umire posljednja.
20/11/2008, konspirator, http://pollitika.com/blog/konspirator

