(1 glasova, prosjek: 5.00 od 5)

 Loading ...

Kako vrijeme prolazi sve se više čudim stalno propagiranoj tezi o Sanaderu kao vrhunskom komunikatoru. Pogotovo u ovakvim kriznim trenucima, u kojima, zbog manjka unaprijed složene scenografije, do izražaja dolazi prirodni dar komunikacije i istinskog prenošenja stavova. Da bi to što plastičnije ilustrirao, najbolje je proći kroz konkretne situacije koje su se pred nama odigravale posljednjih dana.

Ovdje se ne mislim vraćati na političke evergreene koje je Sanader upriličio u posljednjih pet godina (poput jamstvene kartice iz 2003) – dovoljno je pogledati što je premijer radio i govorio posljednjih tjedana.

Prvo je oporba zatražila smjenu nesposobnih ministara. Pa je Sanader poručio kako su ti ministri super-super, i kako nema ništa od smjena. Onda je ubijena Ivana Hodak. I Sanader ih je smjenio u jednom danu. Na konkretno novinarsko pitanje “Što sada misli o bivšim ministrima?“, Sanader je doslovno odgovorio – “Ne želim govoriti o prošlosti“. Zanimljivo je kako je Sanaderu ta tema postala prošlost u roku od 24 sata, dok je tema (izgovor) “koalicijske vlade” aktualna i nakon pet godina samostalnog vladanja.

Nakon što je vlada ignorirala zahtjev za smjenom nesposobnih ministra, a sitacija se u zemlji, ubojstvom Ivane Hodak još više pogoršala, oporba je zatražila ostavku premijera. Premijer je došao u Sabor i zastupnicima pričao o – ustašama i partizanima. Malo i o navijačima. Nije smatrao da je potrebno pričati o sigurnosti u zemlji. Baš kao ni novinari koji su Bleiburg i Jasenovac prezentirali kao udarnu temu.

Onda su ubili Pukanića.

I Sanader se dva dana kasnije morao vratiti u isti Sabor i istim ljudima pričati o sigurnosnoj situaciji u zemlji. Nitko se u novinama nije zapitao zašto Sanader o tome nije pričao prije dva dana. Ne, novinari su bili previše zaposleni kako bi prenjeli premijerove riječi o Beirutu i terorizmu.

Osim što ovih par slikica zorno ilustriraju apsolutnu promašenost sadržaja koji Sanader nudi javnosti, baš kao i potpunu servilnost medija koji te iste promašene teme serviraju kao vrhunske, Sanader je u posljednje vrijeme demonstrirao zavidno pomankanje sposobnosti za improvizaciju i suvislo odgovaranje u situacijama koje imalo iskaču iz unaprijed zadanih okvira i napamet naučenih rečenica.

Prvi detalj te vrste mogli smo vidjeti prije dva mjeseca u Vrbovcu. Sanader je, prisjetimo se, tih dana posjetio manifestaciju “Kaj su jeli naši stari”, dok je komemoraciju žrtava Kornata, koja se održavala sljedeći dan, zajedno sa predsjednikom Mesićem, odlučio zaobići.

- Neće li ovo biti novi udar za roditelje i šok – obilazite turističku manifestaciju ovdje u Vrbovcu, a za sutra, za najveću tragediju od Domovinskog rata nemate vremena?
- Mislim da niste ispravno postavili pitanje, jer ne možete uspoređivati trud, i poništavati trud ljudi ovoga kraja.
- Ne poništavam, ali ipak je ovo najveća tragedija od Domovinskog rata…
- Izvolite dalje… A šta to ima veze sa ovom manifestacijom?
- Evo sutra za nju nemate vremena…
- Ne, ali vi kažete da ne bi trebao doći na ovu manifestaciju.
- Ne, ja kažem da bi, ali bi trebalo svakako i na Kornate.
- Pa čuli se maloprije obrazloženje

No nesnalaženje u situacijama van zadanih i unaprijed određenih okvira kulminiralo je nedavno na pressici povodom ubojstva Ivane Hodak:

- U jednom danu smjenjujete dvoje ministara. Do unatrag samo pet dana se inzistiralo i upozoravalo da možda nisu najbolji ljudi za ta mjesta. Je li se moralo dogoditi ubojstvo jedne mlade žene od 26 godina, pa da vi predložite njihovo razrješenje?
- To jedno s drugim nema nikakve veze.
- Nego s čim ima onda veze?
- To vaše pitanje, jedno s drugim, dovodite dvije stvari koje su potpuno nedovodive jednu u drugu sa svezom u svezu, nije, nije, ne mogu se dovesti u svezu.
…
- Premijeru, građani u ovoj zemlji imaju osjećaj da u ovoj zemlji vlada mafija.
(5 sekundi šutnje)
- Čuli ste sve što sam rekao malo prije.

Za upotpunjavanje slike još dodajte Sanaderovu najavu nakon ubojstva Ivane Hodak da će se država “najodlučnije” obračunati sa organiziranim kriminalom, da bi nakon Pukanićevog ubojstva najavio “još odlučnije” obračune države sa mafijom. Čovjeku ponestaje superlativa. A bojim se da ovoga puta ni Šprajc ne smije na to podsjetiti. Kao kad je podsjetio na premijerovu nedavnu izjavu kako “je sada pravi trenutak za obračun sa organiziranim kriminalom”. Nedavno je bilo prije tri godine.

Najvrhunskiji. Komunikator. Ever.

Po mom mišljenju, Sanader je izvan unaprijed pripremljenih poruka i slogana, te napamet naučenih rečenica, loš komunikator. Ne zna objasniti stav, a kamo li pridobiti sugovornika. Ne zna uvjerljivo prenjeti sadržaj. Nije ni čudo da unutarstranačke izbore nije dobio širokom i otvorenom javnom raspravom između više kandidata, već, po priznanju “pokajnika” Drmića – krađom.

Što je najgore, novinari, kao što ovi primjeri pokazuju, itekako znaju postaviti prava pitanja, no očigledno urednici vodećih medija u Hrvatskoj imaju neke druge ciljeve. Neovisni mediji u zapadnim demokracijama do danas bi već rastrgali Sanadera, njegove nedosljednosti i nebuloze. Pogledajte što rade sa Sarah Pelin. Naši mediji, s druge strane, dolaze na poziv, i spremno obrađuju deplasirane teme i spinove, pa bi konačan zaključak mogao glasiti – u okvirima hrvatskog medijskog prostora, Sanader uistinu jest veliki komunikator, ali ne po sposobnostima, već aksiomatski. Al’ smo se usrećili – i komunikatorom, i medijima.

Aleksandar Hatz http://pollitika.com/blog/aleksandar-hatzivelkos